Milost na milost – tako bismo mogli opisati sve što je prethodilo proslavi, a i samo slavlje patrona naše župe Presvetoga Trojstva te rođendana našega Grada. Velike su to obljetnice: 525 godina od spomena župe, 575 godina od spomena Svete Nedelje, 25 godina Svetonedeljskog dekanata, 20 godina od dobivanja statusa Grada.

Presveto Trojstvo – Bog u svom najsavršenijem obliku, prema predaji, objavio se žiteljima ovoga kraja u davna vremena s jasnim ciljem – ja želim tu ostati i biti s vama da me častite kao Boga Oca, Sina i Duha Svetoga.

Sjećamo se te priče s početka 16. stoljeća koja još živi u narodu. Kad je Sava onomad poplavila cijelu dolinu podno današnje crkve, i kad se voda povukla, pod brežuljkom je nađen kip Presvetog Trojstva, što su mještani prepoznali kao Božji glas da na tome mjestu sagrade Božji dom posvećen Presvetome Trojstvu. Niknula je prvo kapela, kasnije i crkva, pa rušena, pa obnavljana…Evo je, i danas je tu!

Prelijepo je bilo vidjeti stotine naših župljana proteklih dana u pripravi za župni blagdan. Ispunjena župna crkva i prostor oko nje u sva tri dana priprave, kada su nam se u molitvi i misnim slavljima pridružili naši dragi gosti - fra Marinko Baotić, župnik u Sesvetskoj Sopnici, preč. Zlatko Pavetić, dekan i župnik u Brestju, vlč. Josip Senjak, župnik u Kašini, vlč. Marko Vuković, profesor na KBF-u te na središnjem euharistijskom slavlju, na sam blagdan Presvetoga Trojstva,  mons. Vlado Razum, pomoćni biskup zagrebački i naš susjed iz župe Sv. Martina pod Okićem.

Prelijepo je bilo doživjeti to zajedništvo u proslavi Trojedinoga Boga, Onoga koji je Sve! Kojega u svakoj misi naši pastiri naviještaju kao Milost u Isusu Kristu, Ljubav u Ocu, Zajedništvo u Duhu Svetomu. U čije se ruke prije svake molitve zazivom stavljamo i krstimo, u ispovijedi za oprost utječemo, u pričesti Kruhom života hranimo, u braku i roditeljstvu posvećujemo, s njegovim Imenom na usnama u vječni život otpravljamo.

Nema tko ovogodišnjoj proslavi nije dao svoj obol u župnoj zajednici! Od prvopričesnika i krizmanika te njihovih roditelja, ministranata, članica i članova naših zajednica Sveta Marta i Sveti Josip, molitvenih zajednica, časnih sestara, Caritasa, čitača, Župnog zbora Vox Trinitatis koji nas je počastio predivnim koncertom, Zbora mladih Trias i svog ostalog pastoralnog osoblja na čelu s našim župnikom vlč. Mariom Miglesom te članovima gradske uprave, udruga i ustanova na čelu s gradonačelnikom Dariom Zurovcem.

Sve je vrvjelo od molitve, hodočasnika, pjesme, prefinih gibanica, štrudli i ostalih vrsta kolača i osvježavajuće kapljice u te sparne dane. I svi skupa zagrljeni jednim velikim osmjehom! Gospodin je učinio da se raskinu sve niti koje su oplele naša srca u kojima stanuje Bog.

Proslava svetkovine Presvetoga Trojstva završila je svečanom smotrom povijesnih postrojbi Hrvatske vojske na zadnjem nedjeljnom misnom slavlju s porukom našega župnika da mir dovijeka stanuje u našim srcima, narodu, svijetu, a povijesne postrojbe ostanu dostojan spomen na našu odvažnost u obrani domovine i slavnu prošlost. 

Na smotri su bili predstavnici Svetonedeljske garde Petar III. Erdody, Karlovačkih bubnjara, Kuburaškoga društva „Gromovnik“, Frankopanske straže Grobnik, Gradske straže Požega, Karlovačke građanske garde, Keglevićeve straže Kostel, Križevačke djevojačke straže, Povijesne postrojbe Ivanić-Grada - 10. satnije Ivanić, Samoborske narodne garde, Slunjske krajiške pješačke pukovnije, Turopoljskog banderija, Varaždinske građanske garde, Zrinske garde Čakovec, Žumberačkih uskoka.

Sveto je ovo naše tlo. A mi smo tu voljom Božjom da svojim životom i molitvom i dalje živimo i svjedočimo Trojedinoga Boga i iskazujemo zahvalnost da nam se upravo kao takav objavio. I ne pokušavajmo shvatiti tu „tajnu nad tajnama“. Nije ju dokučio ni sveti Augustin, kojega se mnogi rado spominju na blagdan Presvetoga Trojstva, misleći na Božju intervenciju u trenutku kada je Augustin sam sebi pokušavao objasniti kako to može biti – tri osobe, a jedan Bog?

Dok je o tome razmišljao šetajući uz obalu mora, naišao je na dječaka koji je, igrajući se, školjkom prelijevao more u rupu u pijesku, htijući izliti sav ocean u tu rupu. Augustin mu reče da je to nemoguće, a „dječak“ mu odgovori da je upravo to odgovor na pitanje koje je maloprije postavljao sam sebi, i nakon toga netragom nestane.

Tad je veliki Augustin, jedan od najvećih umova kršćanstva, shvatio poruku. Njegova neugasiva žeđ za Istinom nije ga dovela do „otkrića“ tajne Presvetoga Trojstva. I svoje djelo „Trojstvo“ ostavio je nedovršenim. Ali ono što je tada rekao sam sebi jest: „Vjera je sigurnija od shvaćanja. Boga ne možemo shvatiti, ali možemo ga ljubiti i klanjati mu se. Svoje ćemo štovanje prema Presvetom Trojstvu najbolje pokazati time da uvijek pobožno činimo znak svetoga križa i da pobožno i s najvećim poštovanjem izgovaramo riječi – U ime Oca i Sina i Duha Svetoga!“.

Zato ljubimo uvijek i svuda jedni druge u tome Imenu jer smo tako najbliži savršenom Bogu našemu. Boljega nema.

Tekst: Tatjana Rau

Foto album (autor fotografija: Željko Nedić)