ŽUPA PRESVETOG TROJSTVA

Pred nama je Veliko Trodnevlje vazmenoga tjedna – Posljednja večera s apostolima, obred pranja nogu, ustanovljenje Euharistije, agonija u Getsemanskom vrtu, izdaja, uhićenje, osuda na smrt, bičevanje, Križni put, raspeće, smrt. Da bi Svjetlost zasjala u punome sjaju na Uskrs!

Sve to prolazimo, oživljavamo, poštujemo kroz tradicionalne vjerske obrede u ovome tjednu, kao vjernici, kao apostoli, kao sudionici Isusova puta, kao oni koji su izbavljeni i pošteđeni svega što je Isus za nas pretrpio da bi nam otvorio vrata Kraljevstva Nebeskoga.

Valja nam se zapitati: Jesmo li mi doista s Isusom na putu? Ili smo s njim, onako, usput?

Možemo li uopće zamisliti, a kamo li proživjeti agoniju Getsemanskoga vrta i sve ono što je dalje slijedilo? Tko od nas ima hrabrosti reći:
„Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti.“ (Mt 26,39)

Naš Gospodin je imao hrabrosti. I puno više od toga.

Kad govorimo upravo o Getsemanskom vrtu, Isusova agonija kao da nam je još bliskija, na nacionalnoj razini. Sjetimo se da naš narod ima velikoga udjela upravo u tom dijelu Isusova poslanja po trojici hrvatskih trgovaca iz BiH. Dan danas natpis o tome stoji na ulazu u Getsemani, o kojemu skrbe franjevci: „Hrvati Pavao, Antun i Jakov, kršćani iz Sarajeva, vitezovi Svetoga Groba jeruzalemskoga, godine Gospodnje 1681. kupiše Getsemanski vrt i darovaše ga franjevcima.“ Tako su osigurali da Getsemani, otkupivši ga od tadašnjih turskih vlasnika, ostane prostor molitve i duhovne sabranosti za sve narode.

Dođimo probdjeti s Gospodinom u njegovu i našem vrtu tu „uru“, i moliti s njim. Otpratiti ga na Put Križa. Prođimo s njim njegovu Muku predajući mu svoje rane. Jer tako on liječi. Ništa on od nas ne traži osim da bdijemo s njim, sve drugo davno je sam odradio. A znamo koju plaću za to daje.

Nek nam na umu uvijek budu Isusove riječi: „Hodite dok imate Svjetlost da vas ne obuzme tama. Tko hodi u tami, ne zna kamo ide.“ (Iv 12,35) Pa dođimo i klanjajmo se našemu Gospodinu, a ne zecu.

T. Rau